Župa Sv. Ilije Proroka

crkvaU srcu Slavonije u Brodsko-posavskoj županiji na udaljenosti 17 km zapadno od Slavonskoga Broda smjestio se Brodski Stupnik. Uz autocestu koja prolazi kroz Slavoniju i uz željezničku prugu naselje je istodobno na reljefnom spoju posavske nizine i slavonskoga blagog gorja. Tu geografsku raznolikost posebno na svojim prirodnim površinama, pored poznatih ribnjaka i slavonskih oranica, rese brojni vinogradi, voćnjaci, šuma. Zapravo, sve na jednom mjestu, u jednoj općini, Bog je podario kroz prirodu. Geopolitičkom podjelom Brodski Stupnik pripada Brodsko-posavskoj županiji, a u crkvenom je ustroju u Požeškoj biskupiji, pa je tako posljednja župa prema istoku, zapravo prema granici susjedne nadbiskupije. Župa je posvećena sv. Iliji proroku i među posljednjim je župama koje je osnovao nadbiskup kardinal Franjo Kuharić dok je još pripadala Zagrebačkoj nadbiskupiji. Župom upravlja vrlo aktivni i među narodom omiljeni župnik Josip Bogović.

Napokon imaju svoju župu i crkvu

Predstavljajući župu sv. Ilije u Brodskom Stupniku i samo mjesto, župnik Bogović kaže: »Današnje naselje Brodski Stupnik nalazi se zapadno od Slavonskoga Broda, ispod blagih obronaka Dilj-gore, uz glavne cestovne i željezničke pravce. Samo se mjesto prvi put spominje g. 1358. kao Stupnik. Vlasnici su bili u to vrijeme plemići Giletići pod čijim je vlasništvom bio i Kobaš.« Župnik Bogović ističe da se kroz povijest pripadnost mjesta mijenjala, sve dok nije osnovana samostalna župa. »Tako je za vrijeme osmanlijskog vakta, Stupnik bio u sastavu župe Drenovac, a kasnije pod Bučjem i Oriovcem, sve do 1993. kada postaje samostalnom župom. Župa je bila u sastavu Zagrebačke nadbiskupije, a osnivanjem Požeške biskupije pripada njoj. Nalazi se na samoj granici s Đakovačko-osječkom nadbiskupijom. Kada je g. 1784. počela gradnja ceste Brod-Gradiška, uz njezinu trasu spustili su se stanovnici i mjesta s okolnih brda, zapravo preseljavali su k cesti, pa je među njima tako formiran i Stupnik. Na starome mjestu u selu spominje se kapela sv. Margarete, a nakon preseljenja naselja uz drum, kapela sv. Ilije, koja je uz različite adaptacije ostala i do danas. Tako da je i ustanovljena župa posvećena sv. Iliji. Nova kapela sv. Ilije izgrađena je 1921, a proširena je za potrebe župe od 1990. do 1993.«

Navodeći ostale sakralne objekte, župnik Bogović ističe da narod drži do Crkve i sakralnih objekata koje obnavljaju i uređuju. Tako, na groblju se nalazi kapela sv. Antuna koja je izgrađena 1933, a temeljito je obnovljena zaslugom bivšeg župnika Roginića i župljana 2010. Tu su još kapele sv. Ane, zatim kapela sv. Klare, koju popularno zovu »stupljanska katedrala«, u Stupljanskom Brdu, Uremovića križ, te Fratrov križ na putu prema Lovčiću. Kako navodi župnik Bogović: »Je li tu bila kakva crkva, kapela za vrijeme turskog vladanja, nije poznato, ali ostalo je u narodu priča kako je tu dolazio fratar i vršio pastoralnu službu.«

Župa Brodski Stupnik po posljednjem popisu, dakle iz g. 2011, broji 1587 stanovnika. Od toga 1370 katolika zapadnoga obreda. Tu su još i grkokatolici i pravoslavni, njih je, prema popisu, bilo 188, te ostalih 37 stanovnika. Župnik Bogović ističe da se i u Brodskom Stupniku kao i drugdje više pokapa a manje krsti. »Tako je prema maticama prošle godine u župi sv. Ilije u Brodskom Stupniku bilo 18 krštenih, potvrđenika je bilo 64, zatim pričesnika 22, a vjenčanih parova bilo je 6, dok je u matice upisano 25 umrlih. U Brodskom Stupniku ima 110 učenika, a u samom mjestu postoji područna škola koju pohađa 40 učenika. Ostali učenici, dakle oni iz viših razreda, idu u oriovačku školu.«

Opisujući socijalno stanje, župnik Bogović ističe da se stanovništvo bavi ratarstvom, zatim povrtlarstvom i osobito vinogradarstvom. Upravo je po vinogradarstvu Brodski Stupnik nadaleko poznat. Ondje su vinarije Zdjelarević, Jurković, Vinković i ostali. »Južno od autoceste, dakle preko pruge, nalaze se ribnjaci koji su na tzv. Rižina polja (zapravo tamo se htjela uzgajati riža), zatim ovce, kokoši, a na kraju ipak se uzgaja riba.« Župnik Bogović navodi da je Brodski Stupnik sjedište i istoimene općine, koja obuhvaća i naselja Lovčić koji je bučjanska župa, Stari Slatinik, koji pripada župi Sibinj, Krajačići i Grgurevići. Stupnik je na samoj granici između dviju biskupija: Požeške i Đakovačke, što se itekako osjeti u pastoralnom radu i životu.

Za desetljeće ima oko 200 župljana manje

U župnom ekonomskom vijeću je Mile Magdić koji se bavi telekomunikacijama. Ističe da ekonomsko vijeće ima pet članova. »Svi se skupa međusobno pomažu, zapravo cijela je župa uključena u sve aktivnosti«, navodi Magdić. »Kad je u pitanju uređenje crkve, tada sudjeluju župljani. Nažalost, javlja se problem koji je i cijeloj Hrvatskoj, jer mladi odlaze. Dovoljno je napomenuti da između dva popisa stanovništva ima oko 200 župljana manje. U obitelji imamo troje djece, nažalost nema posla i onda se postavlja pitanje što ponuditi mladima.«

U župnom pastoralnom vijeću je Slađan Bradarić. »Student sam strojarstva u Slavonskom Bordu i volio bih kad završim raditi u svojoj struci«, navodi pastoralni vijećnik koji je predstavnik mladih u župi. »Nemamo tu nekih velikih mogućnosti, zapravo nema izbora, a onda je to razlog iseljavanja, odnosno odlaska mladih negdje na školovanje i više se ne vraćaju. Tu u Brodskom Stupniku, u razredu nas je bilo 17 u mojoj generaciji, a od toga desetak ih je pošlo na studij. Zapravo, malo ih je ostalo tu. Pojedini su se zaposlili, koji su imali sreće. Kako smo na selu, svi tu imaju zemlju, okućnicu, i to može biti dodatni izvor hrane, ali to ne može biti osnovna egzistencija. Kao član župnoga pastoralnog vijeća zadužen sam osmišljavati sa župnikom pastoral mladih. Tako smo imali župni vjeronauk za mlade, zatim bio je vjeronauk za radničku mladež, zapravo na neki način svi su mladi obuhvaćeni pastoralom jer se obrađuje širok spektar tema. Uvijek se nastoji odgovoriti na potrebe mladih, govori se o onome što mlade zanima i pristupa na taj način. Naprimjer puno je mladih zainteresirano slušati o demonologiji. Isto tako ne treba zaboraviti da među mladima ima još molitve, važno je samo da ne posustanu. Kad je u pitanju dolazak u crkvu, logično je da nema mladih jer nisu ostali na području župe.«

Učenica opće gimnazije u Slavonskom Brodu Slađana Bradarić aktivna je u skupini župnih čitača. »Odgojeni smo pri crkvi jer su nas majka, baka, djed uvijek poticali da idemo u crkvu, pa tako smo i ostali«, svjedoči učenica gimnazije. »U Slavonski Bord putujem svaki dan i ne znam, zapravo nemam nekih određenih ciljeva što dalje nastaviti. Ovo mjesto mi je nekako po mjeri, ovdje je meni ljepše, a vjerujem i svima nama koji smo ovdje rođeni. Ne smeta mi živjeti u malom mjestu, samo kad bi bilo posla. U župi sam aktivna kako čitač i naša skupina okuplja deset do petnaest članova koji se redovito okupljaju.«

Župna crkva sv. Ilije ima svoga sakristana Krešimira Sertića. »Dolazim svaki dan na misu, pomažem župniku, pripremim sve za misu, pospremim što treba pospremiti«, navodi sakristan Sertić. »Kao sakristan, vodim brigu o svemu što treba oko oltara i sakristije, dok čišćenje crkve obavljaju žene po skupinama. Ima raspored i one se mijenjaju.«

Opstanak uz bolju prometnu povezanost

U župnom ekonomskom vijeću je Ivan Medved, diplomirani inženjer. Ističe da u današnje vrijeme nije sjajna situacija nigdje, pa tako ni u Brodskom Stupniku. »Kao članu župnoga ekonomskog vijeća tjedna mi je zadaća brojanje milostinje i uplaćivanje, a ostalo je iz struke«, kaže vijećnik Medved. »Trenutno je aktualna legalizacija crkve i župnoga dvora, zapravo radi se o usklađivanju imovinsko-pravnih odnosa, pa ćemo to riješiti da imamo sve čisto. Gledajući budućnost Brodskog Stupnika, on se dobro razvija posljednjih desetak godina jer se povuklo nešto sredstava iz pretpristupnih fondova. No to nije dovoljno za održivost i razvoj ovoga mjesta. Nažalost, nema posla, puno je nezaposlenih, posebno mlađih ljudi. Radna mjesta i osiguranje egzistencije ključ je za održivost i opstanak svakoga mjesta. Aktualno je vinogradarstvo, i ono se na neki način dobro razvija; ostale poljoprivrede je vrlo malo. Općenito, ovaj kraj sa zapadnog dijela Slavonskog Broda nije poljoprivredno razvijen. Vinogradarstvo se razvija jer je općina to prepoznala, pa je tako povoljno prodavala zemlju, a ljudi su kupovali, kultivirali zemlju, prokrčili šikaru i zasadili vinograde. Danas je to uređeno i obrađeno. Idemo dakle nabolje, ali to nije dovoljno, nema tu puno novih radnih mjesta. S druge strane, posebno je problem jer imamo malo djece, zapravo, malo se djece rađa u ovom mjestu. I sam kad promišljam, imam solidan posao u Slavonskom Brodu, zasada supruga i ja imamo jedno dijete, i još razmišljam hoću li tu ostati ili ću ići negdje bliže gradu. Zapravo, promišljam da li doseliti u Slavonski Brod. Zašto? Prijevoz je loš, zapravo volio bih putovati javnim prijevozom, naprimjer vlakom, ali ne odgovaraju mi termini, loša je povezanost iako smo blizu Slavonskog Broda. Nadalje, ugrubo sam računao: ako se putuje autom, za deset godina samo na put za posao trošilo bi se oko deset tisuća eura, a to je velik iznos za uvjete u kojima živimo. To je jedan od razloga što oni koji su izvan Brodskog Stupnika žive u mjestima gdje rade. Kad sam išao u prvi razred, 25 nas je bilo u generaciji, dok je posljednjih godina bilo po petero, šestero djece po generaciji. Treba nešto učiniti na višoj razini da se narod tu zadrži i da tu ostane živjeti. To je praktički prigradsko naselje i treba učiniti nešto više da bi se grad rasteretio.«

U vrijeme rata gradili crkvu

Umirovljenik Ivan Mikez ima 65 godina. Član je župnoga pastoralnog vijeća, a od samog je početka u odboru za proširenje i izgradnju župne crkve sv. Ilije u Brodskom Stupniku. »To smo radili još početkom devedesetih godina prošloga stoljeća, i nema nas još puno živih koji smo u tom sudjelovali«, navodi vijećnik Mikez. »Pokojni inženjer Zvonko Aničić začetnik je ideje i nositelj svih aktivnosti da uopće dogradimo crkvu i dobijemo župu. U sto dana srušili smo stari i sagradili novi dio crkve. Nakon sto dana slavila se misa. Kako nam je župna crkva daleko, želja nam je bila da mi imamo svoju župu. To nije bilo pogodno vrijeme, međutim kad smo započeli akciju, 26. svibnja 1992. susreli smo se s pokojnim kardinalom Franjom Kuharićem. Primio nas je poslije krizme u Slavonskom Kobašu, saslušao i kazao nam: Kucajte i otvorit će vam se; molite i uslišat će vam se. Vođeni tom idejom krenuli smo u akciju i neprestance smo imali podršku pokojnog kardinala Kuharića. Tada je napravljena priprema za gradnju, Zvonko Aničić učinio je prvi pokret, upravo u vrijeme kad je počinjao rat. No unatoč ratu nismo posustajali. Dovršili smo svoju crkvu i dobili svoju župu, i na to smo jako ponosni. Mi smo ta generacija koja je ostvarila povijesni san, jer velika je stvar biti sudionik gradnje crkve i osnivanja župe.«

U pastoralnom vijeću je Milan Barac koji je sudionik dogradnje župne crkve. »Radio sam na crkvi jer me pokojni Aničić želio uključiti, a ja sam prihvatio«, svjedoči Barac. »Tada su ljudi masovno dolazili, uključivali se u rad, čak smo neke morali vraćati kuću jer je bilo dana kad smo imali previše ljudi. Savršeno je bilo sve organizirano. Narod je s velikim žarom gradio crkvu, osjećalo se veliko zajedništvo. Štoviše, išli smo svaki dan na ručak kod druge obitelji. Isto tako, kad smo radili fasadu, pucalo se iz Bosne, jer to je bilo vrijeme Domovinskog rata, no ni to nam nije smetalo. Mi smo gradili svoju crkvu.«

Vjeroučiteljica Helena Aničić radi u Slavonskom Brodu. U župi pomože u pripremama za sakramente, zatim kao čitač u crkvi, vodi katehezu s djecom, uključuje se prema potrebi. »Djeca u ovoj župi solidno dolaze u crkvu«, navodi vjeroučiteljica Aničić. »Naravno, kad je u pitanju župna kateheza, bolje dolaze kad je priprava za prvopričesnike i krizmanike. Organiziramo u župi različite vidove kateheze, zatim pobožnosti, počevši od križnih putova nadalje.«

Vjeroučitelj Josip Aničić je diplomirani teolog, u župi orgulja i vodi župni pjevački zbor. »Imamo dvadesetak članova u župnom pjevačkom zboru, a okupljamo se svakoga utorka na probama«, kaže voditelj zbora Aničić. »Za Božić, Uskrs i velike blagdane okupi nas se više od onog broja koji se redovito okuplja. U zboru ima dosta muških glasova, zapravo, zbor je dobro uvježban. Što se tiče ostalih mojih aktivnosti, predajem vjeronauk u Slavonskom Brodu. Doma se bavim iz hobija poljoprivredom. Imamo svoj vrt, zatim držimo perad. Jednostavno, volim prirodu jer upravo u prirodi vidim Božje očitovanje. Bog je predivan i u prirodi, a na to me potiče najviše divljenje sv. Franje.« Vjeroučitelj Aničić ističe da u župi djeluje i momčad koja sudjeluje u malonogometnoj katoličkoj ligi.

Inženjer cestovnog prometa Josip Herceg otac je petero djece. Od osnivanja župe sv. Ilije uključen je u odbor za gradnju, a član je župnoga pastoralnog vijeća i župnoga pjevačkog zbora. »Djeca su nam u dobi od 12 do 27 godina, uvijek kažem: Dok su djeca mlađa, lakše ih je vezati za crkvu i odgajati ih uz Crkvu«, svjedoči župni vijećnik Herceg. »A kad su stariji, treba s njima razgovarati, moliti za njih. Ne može se bez Boga, sami ne možemo ništa, jer čovjek bez Boga je nemoćan. Nastojim da i oni to shvate, no puno je vanjskih utjecaja u svakom segmentu na odgoj djece. Teško se svemu oduprijeti ako niste čvrsti u vjeri. Zato molimo Boga da ih Bog prati na njihovu putu.«

Molitvom i razgovorom odgajati djecu

U župnom ekonomskom vijeću je Krešimir Siroglavić. »Radim u Slavonskom Brodu u ‘Đuri Đakoviću’, radim što mogu, u onome u čemu mi se pružila prilika da mogu raditi«, kaže Siroglavić. »Nažalost, sve je teže, puno je bilo malih privatnih tvrtka po selima, no to je propadalo, loše su i neredovite plaće. Supruga je završila ekonomski fakultet, ali ne radi u struci. Hvala Bogu da imamo posao, s Božjom pomoći bit će bolje. Nama je nakana ostati u Brodskom Stupniku, ovdje se kućiti i ovdje živjeti. U župi sam član župnoga ekonomskog vijeća, a po potrebi uključim se u sve u čemu mogu dati svoj doprinos.«

Župa sv. Ilije ima svoj karitas koji je vrlo prepoznatljiv jer ne samo da prikuplja potrepštine nego godinama izrađuje određene predmete koje prodaju i od čijih prihoda pomaže potrebnima. U karitasu je Marica Medved. »Uključena sam već desetak godina, a otkako je za župnika došao Josip Bogović, uključeni smo više u izradu različitih prigodnih predmeta, pa kad dobijemo nešto, onda to podijelimo onima koji su u potrebi. Na području župe nema one puke sirotinje, dakle u onom smislu da je netko gladan. Imamo puno neoženjenih i neudanih, puno samaca. Isto tako imamo mladih bračnih parova koji su duže u braku, ali su bez djece. Kad je u pitanju župni karitas, mi nemamo točan broj osoba o kojima vodimo brigu. Djelujemo više po potrebi, jer manje-više svi koje obilazimo imaju rodbinu. Mi ih obiđemo za Božić i Uskrs, odnosno kad vidimo da je potrebno. U karitasu nas je 10 do 15 osoba, sastajemo se svake srijede i uvijek nešto radimo, dakle to bi se moglo nazvati ‘karitasovim kreativnim radionicama’.«